Veličina fonta
Sivi ton
Kontrast
Disleksija

Savjetnik za odnose s javnošću / savjetnica za odnose s javnošću

Kratki opis
Savjetnik za odnose s javnošću (eng. public relations) zadužen je za komunikaciju organizacije javnosti. Unutar organizacije koordinira sve komunikacijske aktivnosti i poslove vezane za odnose s javnošću.

Alternativni naziv: Glasnogovornik/glasogovornica

Potrebno obrazovanje

Za obavljanje poslova savjetnika za odnose s javnošću, potrebno je završiti preddiplomski/diplomski sveučilišni studij novinarstva, komunikologije i/ili medija, ili stručni studij odnosi s javnošću i studij medija. Nakon završenog preddiplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni prvostupnik/ prvostupnica, a nakon diplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni magistar/magistra struke. Daljnje obrazovanje moguće je nastaviti na poslijediplomskom studiju.

Informacije o mogućnostima obrazovanja možete pronaći na stranicama Postani student.

Opis poslova

Savjetnici za odnose s javnošću glasnogovornici su organizacija, velikih poduzeća, političkih stranaka, vlada, državnih ustanova, festivala, sportskih natjecanja itd. Njihov je posao koordinacija svih komunikacijskih aktivnosti i poslova vezanih za odnose s javnošću, interno komuniciranje i oglašavanje, odnosno oblikovanje ukupnog ugleda organizacije. Njihove redovne aktivnosti uključuju poslove:

  • proučavanje stavova i potreba skupina koje su cilj djelovanja
  • aktivnosti u području oglašavanja i promocije
  • koordinacija komunikacijskih projekata i programa
  • redovno pisanje i uređivanje sadržaja za brošure, godišnje izvještaje ili video materijale
  • organizacija sponzorstava i donacija
  • praćenje medija i analiza sadržaja
  • redovit rad s novinarima
  • planiranje i upravljanje proračunom za komuniciranje

U nekim organizacijama postoji poseban odjel marketinga ili ured uprave koji koordinira sve komunikacijske aktivnosti. Pritom je važno odgovarajuće i pravovremeno prikazivanje novosti i aktivnosti jedne tvrtke ili organizacije u medijima, lokalnoj zajednici, financijskim institucijama te drugim centrima utjecaja na javnost, tj. kreiranje komunikacijskih strategija i taktika, te kontinuirana suradnja s PR agencijom. Posao savjetnika za odnose s javnošću može obuhvaćati i aktivnosti na pripremi strategije većih ili manjih političkih kampanja, zastupanje raznih interesnih skupina, a katkada i posredovanje u rješavanju sukoba.Savjetnici za odnose s javnošću surađuju sa svim sredstvima javnog priopćavanja, novinarima i predstavnicima medija, organiziraju tiskovne konferencije, pripremaju pisana priopćenja za objavu u medijima, priloge za radio i televiziju kao i članke za časopise. Služe se i drugim sredstvima komuniciranja, kao što su pisani letci, plakati, slanje pisama na individualne adrese, organizacija tribina itd.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Za posao savjetnika za odnose s javnošću potrebne su izvrsne prezentacijske i komunikacijske vještine, organizacijske sposobnosti i kreativnost. Posao zahtijeva fleksibilnost, sklonost timskom radu, kao i spremnost za rad na dinamičnim i zahtjevnim poslovima. Poželjne osobine važne u planiranju i obavljanju ovog posla su emocionalna stabilnost, ustrajnost, strpljenje, otpornost na psihičke pritiske i stresove, te dobra tjelesna kondicija.

Uvjeti rada

Savjetnik za odnose s javnošću obično radi u timu, u radnom okruženju gdje je često bučno i dinamično. Radno vrijeme najčešće nije određeno i ovisi o situaciji, te vlastitoj poduzetnosti. Česta su putovanja u zemlji i inozemstvu, poslovni sastanci, večernji izlasci i susreti s partnerima. Po potrebi radi i vikendom.

Srodna zanimanja

Novinar

Mogućnosti zapošljavanja

Iako zastupljenost odnosa s javnošću u Republici Hrvatskoj još nije ni približna zapadnim državama, savjetnici za odnose s javnošću svakim su danom sve traženija profesija u poslovnom svijetu, u državnim ustanovama, javnom i neprofitnom sektoru. Pojedina poduzeća i ustanove već imaju posebne odjele za koordinaciju svih komunikacijskih aktivnosti (odjel ili služba za odnose s javnošću), dok u manjim poduzećima često uprava za taj posao odredi nekog među svojim zaposlenicima, najčešće uz dodatno obrazovanje.