Potrebno obrazovanje
Za obavljanje poslova restauratora potrebno je završiti preddiplomski/diplomski sveučilišni studij restauracija i konzervacija artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike i/ili integrirani preddiplomski/diplomski studij restauracije i konzervacije umjetnina. Nakon završenog preddiplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni prvostupnik, a nakon diplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni magistar struke.
Informacije o mogućnostima obrazovanja možete pronaći na stranicama Postani student.
Opis poslova
Restauratori održavaju i restauriraju nepokretna kulturna dobra – graditeljska nasljeđa, zidne slike i mozaike, kamene plastike, štukature, arheološka nalazišta, te pokretna kulturna dobra – štafelajnog slikarstva, drvene polikromirane skulpture, arheološke nalaze, umjetnine na papiru, namještaj, predmete od tekstila i metala te druge umjetničke predmete kulturnog, povijesnog ili tehničkog značenja. Nanose razna otapala i sredstva za čišćenje, kako bi očistili površinu slike; rekonstruiraju ili retuširaju oštećene dijelove i konzerviraju ih.
Pored toga, restaurator provodi i posebna istraživanja, izrađuje ekspertize (mišljenja vještaka), priprema priloge za objavljivanje i nastupe na savjetovanjima, surađuje u obrazovanju i osposobljavanju drugih, kao i u stručnim komisijama. O svojim uslugama i izrađenim predmetima piše radna izvješća. Naručitelja usluge ili predmeta savjetuje o načinima održavanja obrađenog predmeta.
Znanja, vještine i poželjne osobine
Konzervator – restaurator tijekom obrazovanja stječe znanja s područja očuvanja kulturne baštine, te savladava znanstvenu metodologiju rada, radi razvijanja sposobnosti za rješavanje složenih problema restauriranja kao cjelovitog procesa. Stječe znanja iz povijesti umjetnosti, tehnologije materijala, fotografije u restauraciji, kemijskih i fizikalnih metoda u konzervaciji – restauraciji, znanja o muzeologiji, i dr. Restaurator mora poznavati i likovnu anatomiju, osnove prostora, crtanje, slikanje, modeliranje te slikarsku i kiparsku tehnologiju. Budući da radi vrlo osjetljiv posao, potrebno je imati osjećaj za formu i sklad boja, dobru ručnu spretnost prstiju, dobar vid, sposobnost razlikovanje boja, te vještinu i spretnost u radu s alatima i napravama. Potrebno je imati strpljivost, preciznost i točnost. S obzirom da se posao često obavlja na terenu, poželjno je imati položen vozački ispit. Radi rješavanja svojih zadaća istraživanja, zaštite i uređenja spomenika kulture surađuje s pojedinim stručnjacima, stručnim i znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Budući da za svaki zahvat mora sačiniti izvješće o radu, često sam fotografira i izrađuje grafičku dokumentaciju. Restaurator sudjeluje na savjetovanjima, seminarima i drugim oblicima stručnog rada.
Uvjeti rada
Restaurator svoje radno vrijeme provodi u konzervatorsko-restauratorskom ateljeu ili na objektima izvan ateljea, pa i izvan sjedišta zaposlenja. Posao obavlja u različitim položajima: sjedeći, stojeći, klečeći, ležeći. Posao obavlja pri tlu ili na visini, na propuhu, u vlažnim i hladnim prostorima, rjeđe na vrućini ili hladnoći i u bučnom okružju. Pri radu često koristi različita otapala, razrjeđivače i druga hlapiva sredstva, koja štetno djeluju na zdravlje.
Određene poslove obavlja i u prašnom okružju, a pri radu na većim slikama i kipovima susreće se s prenošenjem težih tereta. U nekim slučajevima organizira rad na terenu, brine o organizaciji prenoćišta i prehrane. Radno vrijeme restauratora u iznimnim slučajevima zbog tehnologije rada može biti produljeno. Kontraindikacije za obavljanje ovog zanimanja su nemogućnost razlikovanja boja, alergije na boje, lakove i druge kemikalije, te teža oštećenja koštano-mišićnog sustava.
Srodna zanimanja
Slikar, kipar, arheolog
Mogućnosti zapošljavanja
Restauratori se mogu zapošljavati u ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, muzejima i galerijama, samostalnim konzervatorsko-restauratorskim organizacijama ili u statusu samostalnog djelatnika u kulturi. Ako se zapošljavaju u ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara bez položenog stručnog ispita, dužni su ga položiti u roku od tri godine.